Mali Goša i izazov noša
Pelene su nezaobilazni
trend svakog od nas u najranijoj dobi i teško da ih je neko propustio. Katkad
se poneko i u kasnijoj životnoj fazi vrati na njih, ali ne bih ovde o tim
slučajevima. Pisaću o fazi roditeljstva koja se zove „navikavanje na nošu“ i
nije nimalo jednostavna.
Oni koji su je prošli
setiće se svog iskustva, a onima kojima tek predstoji može biti korisno i naše
iskustvo.
Na početku beše pelena
U disciplini stavljanja
i menjanja pelena moja žena je mnogo veštija od mene, uvek je to obavljala za
tren i bez napora. Nije da sam se izvlačio, menjao sam i ja pelene sinu kad god
je trebalo, ali mi to nikad nije postalo rutina i često je izazivalo suprugin
smeh. Miomirisi minulog rada moga sina nisu mi nikad bili poseban ometajući
faktor, toliko gadljiv nisam. Jednostavno, menjanje pelena detetu za mene je kao
rvanje. Oznojim se kao posle dobrog kardio treninga, puls mi ode u beskonačnost
i uvek nešto zaboravim. Ili ga ne namažem, ili naopako zalepim pelene, ili
preskočim dugme na bodiju, ma skoro uvek nešto pogrešim. Kad izvedem sve
besprekorno, moj ponos zbog uspeha ne može da umanji ni činjenica da se ipak
radi o jednostavnom poslu. I, taman kad sam savladao tehniku, prešli smo na
„pelene-gaće“ koje se lako stavljaju ali je umetnost skinuti ih bez fleke. Novopečeni
roditelji jednostavno moraju znati da će se ko zna koliko puta umazati do
laktova pre nego što do kraja savladaju veštinu menjanja pelena, jer to što
može da se sakrije u dečjoj peleni ponekad zaista ume da iznenadi.
A onda je na red došla
ona!
Njeno veličanstvo noša
Kupovina svake nove
stvari za sina predstavlja nam veliko zadovoljstvo i razlog za raspitivanje,
savetovanje, istraživanje po internetu. I tema noša je u jednom momentu
okupirala našu pažnju kao da kupujemo automobil. Kad smo konačno odabrali i
kupili onu pravu, shvatili smo da smo poranili. Vreme za nošu ne možete unapred
predvideti niti ubrzati, a i lični osećaj vas lako može prevariti. Kao i u
mnogim drugim stvarima, i ovde morate biti strpljivi i sačekati da vam dete
pomogne.
Nama je noša mesecima bila izvor različitih zabava i služila je svemu sem svrsi. Bila je i šlem, i hoklica, katkad i fotelja. Kad smo konačno sinu pokušali da predočimo njenu pravu namenu i prednosti gaćica nad pelenama, naišli smo na njegov ozbiljan bunt. Kad treba da ga presvučemo, Nikša se sakrije, pokunji i kao da kaže: „To su moje pelene, zar ćete mi ih tek tako oduzeti?" Naš primer je specifičan, jer nam dete ide u obdanište u kojem mnogo rade na svakom novom koraku mališana i ono tamo uglavnom sve sluša. Kad im kažemo da kod kuće odbija da koristi nošu, gledaju nas s nevericom.
Danas sam sina konačno privoleo da sedne na nošu i bio sam baš zadovoljan što me je bez problema poslušao. Sedeo je izvesno vreme a onda je jednostavno i prirodno ustao da bi se olakšao. U trenutku mi je bilo smešno i bio sam zbunjen što me nije razumeo, ali sam brzo shvatio da su moja očekivanja bila nerealna. Zagrlio sam dete i nastavili smo zajedno da se smejemo.
Nama je noša mesecima bila izvor različitih zabava i služila je svemu sem svrsi. Bila je i šlem, i hoklica, katkad i fotelja. Kad smo konačno sinu pokušali da predočimo njenu pravu namenu i prednosti gaćica nad pelenama, naišli smo na njegov ozbiljan bunt. Kad treba da ga presvučemo, Nikša se sakrije, pokunji i kao da kaže: „To su moje pelene, zar ćete mi ih tek tako oduzeti?" Naš primer je specifičan, jer nam dete ide u obdanište u kojem mnogo rade na svakom novom koraku mališana i ono tamo uglavnom sve sluša. Kad im kažemo da kod kuće odbija da koristi nošu, gledaju nas s nevericom.
Danas sam sina konačno privoleo da sedne na nošu i bio sam baš zadovoljan što me je bez problema poslušao. Sedeo je izvesno vreme a onda je jednostavno i prirodno ustao da bi se olakšao. U trenutku mi je bilo smešno i bio sam zbunjen što me nije razumeo, ali sam brzo shvatio da su moja očekivanja bila nerealna. Zagrlio sam dete i nastavili smo zajedno da se smejemo.
Faza ili projekat
Lično ne volim izraz faza odrastanja, draži mi je period ili nešto tome slično. Međutim,
ovo što sad prolazimo s detetom više liči na projekat za koji su potrebni određeni
uslovi, odricanja, posvećenost i vreme. Projekat traje između dve i tri nedelje
i tada nema izlaženja, nema gostiju i nema nerviranja... Umesto toga, ima mnogo
čišćenja, pranja, sitnih neuspeha, tešenja i mnogo, mnogo podrške. Na kraju, a
to sam do sada dobro naučio, dolazi slatka pobeda. Ne treba biti skroman i lagati
sebe da ta pobeda nije mala. Ona je ogromna, pogotovo iz ugla sasvim malog
deteta koje ozbiljno menja navike i za jedan veliki korak postaje bliže svetu
odraslih. Uloga roditelja i u ovom periodu veoma je važna, jer detetu treba da pomogne
da razume da su usputni neuspesi i porazi ništa spram ukusa pobede koja ga čeka
na kraju. Podsmeh, šala i ironija nisu dobrodošli, već samo strpljenje,
razumevanje i bezrezervna podrška.
Slatke brige roditeljstva
Često po sećanju prebiram
brige i strahove kroz koje sam prošao sa svojim mališanom za ove dve i po
godine. Nicanje zubića, prva temperatura, alergije, prvi koraci, reči, navikavanje na jaslice... Znam da sam ponekad umeo i da preteram, na to me supruga podseti kad god se zanesem i zaboravim. Život je uređen tako da imamo selektivnu memoriju i da nova
sećanja potiskuju ona starija, da ono što je manje prijatno ustupa mesto lepom
i da ono što nas je najviše plašilo s vremenom postaje sitnica. Kad me
okupiraju brige i nesigurnost, pokušavam da se izmestim u budućnost, da
sve posmatram unapred i da ne dozvolim da mi trenutne brige pomute čari roditeljstva.
I kad danas vidim svog oca i majku, postanem svestan toga da roditelji celog veka brinu za
svoju decu, samo što vremenom naviknu s tim da žive i nauče da svoje strahove lepše
nose.
Tri put ura za nošu! Sad ste veliki! Svaka čast!!!
ОдговориИзбришиHvala... svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo😀😂🤣
ОдговориИзбришиSvaka cast ;)
ОдговориИзбришиHvala😘😄🤗
Избриши