ŠETAJU SINE

Šetaju, sine, to su mirne šetnje,
nošeni mukom od sve veće pretnje,
šetaju ljudi, šetati se mora
kad više od snova plaši nova zora.

Od muke i srama koji nas sve guši,
od silnog sistema što će sve da sruši,
ćutanja, tišine što sve više smeta
ne može čovek makar da ne šeta.

Greše ako misle da su to šinjeli,
ti ljudi su ovde jer su tako hteli,
nisu zbog naloga, obećane plate,
hoće sreću odmah, ne život na rate.

Ne razumem, dušo, bezlične kordone
što preseku nekad puteve kolone,
što miriše nadom, optimizam budi,
koju čine hrabri i ponosni ljudi.

Neljudi su bauci, veštice i ale
što se tuđim strahom naslađuju, hvale,
sve što nije mržnja opasno im smeta,
sumnjiv im je onaj koji mirno šeta.

A ljudi se kreću, i zemlja se kreće,
znaju da im niko pokloniti neće
bistru reku, šumu, čistu vodu,
ni ljubav, ni radost, sreću ni slobodu.

Ljuti što bolesni leče zdrave ljude,
šetaju da tebi sutra bolje bude.
Šetaju, sine, iako ih krive,
jer za slobodu nema alternative.

Коментари

Популарни постови