Zvezdama je mesto na nebu

Jedan, dva, tri ... osam, devet, deset ih je manje za samo dve godine. Sećam se njihovih dubokih naklona uz koje su se zahvalno povlačili s pozornice uz gromoglasni aplauz oduševljene publike. 

Tiho i bez aplauza ali s divljenjem i posebnom zahvalnošću, danas pognute glave zahvalna publika ispraća u legendu još jednog omiljenog glumca. Bio je i policajac, i hirurg, i taksista, i pravnik, i ratnik, i borac... Bio je Nebojša Glogovac. 

Gledao sam kako ga ranjavaju, prebijaju, ubijaju, ali se uvek vraćao uz aplauz. Danas ga u sebi prizvam na bis kao onaj uporni davež koji ostaje poslednji u pozorištu da još jednom vidi omiljenog glumca. Toliko je dobrih uloga izneo da mi je teško da poverujem da je tek tako pristao na ovako glup scenario, lošu režiju, užasan rasplet, kraj pre kraja. Ovo je momenat posle kojeg je samo nebo na nekakvom dobitku. 

Znam da je zvezdama mesto na nebu i da sam samo jedan u masi njegovih poštovalaca. Takođe znam da sam jedan od onih kojima će zauvek nedostajati njegova mudrost, smirenost i skromnost s kojima je nosio svoj raskošni talenat i neospornu popularnost.

Srećan mu put u legendu.



Коментари

Постави коментар

Популарни постови