Značaj oca u ranom detinjstvu



U mojim sećanjima na detinjstvo nema grčeva u stomaku, nicanja prvih zubića, prvih koraka ni prvih izgovorenih reči… Kad se dobro potrudim, sećanja mi jedva dosegnu do treće godine. A dokle vi dobacite? Ako svi pamtimo jednako daleko, znači li to da je period kojeg se ne sećamo nebitan za nas? 

Možda je nekada i vladalo takvo uverenje, ali je već odavno naučno potvrđeno i opšteprihvaćeno da su prve godine u životu čoveka veoma bitne za njegov kasniji razvoj. A za taj period odgovorni su roditelji. Roditelji detetu pružaju sigurnost, mir, u njima je sav njegov svet. Nesvesno i nezaštićeno, novorođeno dete u potpunosti zavisi od njihove pažnje, ljubavi i nežnosti. Uloga majke je svakako nezamenljiva ali ću ja, kao iskusni otac jednog dvogodišnjaka, govoriti o ličnim brigama i nadama. Iz svog ugla.


Kakav otac, takav sin


 
Po profesiji sam pravnik, po prirodi hedonista. Komunikativan sam i imam mnogo prijatelja. Moji hobiji su pisanje i vožnja motora. Pratim fudbal, rekreativno se bavim sportom i trudim se da je rezervoar mog motora u sezoni uvek pun. Nisam član nijednog bajkerskog udruženja. Od prvog dana udružen sam sa svojim ocem i s njim volim da vozim. Nemam boljeg ortaka, bližeg prijatelja, sigurniji oslonac i autoritet. On je neko koga slušam i kome verujem na reč. Kad sam bio mali, mislio sam da je vidovit. Kasnije sam shvatio da iz njega govori iskustvo. Meni je otac bolje od bilo koje knjige objasnio šta znači biti uspešan roditelj. Visoki su standardi koje mi je postavio dok sam rastao i voleo bih da budem bar upola otac kakav je moj Dragan.


Današnju suprugu upoznao sam slučajno, u vreme kad sam planirao novu bajkersku turu, izdvajao finansije za putovanje, mackao i lickao opremu i slobodno vreme trošio na izlaske, ligu šampiona, svetsko prvenstvo... Kad je ona ušetala u moj život, sve se izmenilo. Brzo smo ušli u brak, na poklon dobili njenu trudnoću i devet meseci da se priviknemo na nove okolnosti. Priznajem da mi tranzicija nije pala lako, ali se nikad nisam pokajao. Vredelo je svakog odricanja. Sportske akcije i golove zamenile su akcije u dečjim radnjama u nalaženju što jeftinijih pelena i ostale opreme za bebe. Vremenom zavolite i taj sport.


Motor je danas u garaži, nije registrovan i ne žurim da ga osedlam. Moj otac ponovo ide na putovanja bez mene. On razume šta se sa mnom desilo, prošao je isto. On zna da je moja najvažnija uloga danas uloga oca koja me zaokuplja celog i bez rezerve.


    All we need is love

 

Duboko sam uveren da se deca od „preterane ljubavi” ne mogu pokvariti i razmaziti. Verujem takođe da je u pružanju ljubavi, nežnosti i pažnje uloga oca u ranom detinjstvu veoma važna. Otac treba da bude oslonac, kako za suprugu koja je u to vreme posebno ranjiva i brižna, tako i za dete s kojim treba što pre da razvije odnos međusobnog razumevanja i poverenja. Novorođenče lako upamti majku, otkucaje njenog srca, miris njene kože, boju glasa. To je prirodno, jer je upućeno na nju i ona najviše vremena provodi s detetom. Otac mora da osvaja vreme za svoje dete, vreme u kojem će dete osetiti njegov puls i dodir, i upoznati njegov glas i toplinu. 


Voleo sam trenutke kad sam ostajao sam sa svojim tek rođenim sinom. S jedne strane, želeo sam da odmenim suprugu kako bi se odmorila, prošetala i nakratko izašla iz svakodnevne rutine. S druge pak strane, hteo sam da preuzmem potpunu odgovornost za to malo biće i da što pre prevaziđem sopstvenu nesigurnost kad je u pitanju njegova nega. Presvlačio sam ga, nosio u naručju, kupao, najpre nevešto i s grčem od kojeg bih dobio čak i upalu mišića. Vremenom sam postao vešt otac. Naučio sam da tumačim detetove reakcije, da razlikujem vrstu njegovog plača i da s njim uspostavljam posebnu komunikaciju. Ljuljuškao sam ga, pevao mu, masirao mu stomačić kad je imao grčeve, igrao skrivalice, gugutao, smejao se i kliberio, puzao s njim dok nije naučio da hoda, ohrabrivao ga da napravi prvi korak, izgovori prvu reč. 

Nije uvek bilo lako. Dešavalo se i da se moj sin i ja ne razumemo, da me ignoriše, da ne mogu da ga smirim kad uporno plače, da traži samo majku. I tada sam se trudio da ga razumem i čekao da mi osmehom koji razoružava i ohrabruje poruči: Sve je u redu, tata, moram malo i da plačem. Kad živite za nečiji osmeh, lako vam je biti srećan. Za mog sina i mene posebno su bili dragoceni i uzbudljivi trenuci u kojima bih uspeo da rastumačim njegove inteligentne i intuitivne poruke bez reči. Pažljivo sam ga posmatrao i mnogo učio od njega, a kao nagradu dobijao njegovo beskrajno poverenje. Otkad je počeo da govori, pričam s njim kao da je odrastao. Naš razgovor teče tako što obično on nevešto kaže nešto, ja ispravno izgovorim to što je on rekao, a on na kraju ponovi to isto ali malo veštije i jasnije. 

Nisam preambiciozan roditelj i svom sinu ne zadajem unapred smišljene zadatke, već nastojim da pratim njegov ritam, da podstičem i negujem njegovu neposrednost, radoznalost, iskrenost i maštovitost. Uživam da s nim jurim dugu, da glumim Deda Mraza i druge izmišljene junake, da mu držim strah od vakcine i mraka, da rasterujem mrgude, babaroge i ostale karakondžule. Moje dete budi najleše u meni, zaboravljenog malog dečaka koji ume da se igra i da se raduje bez velikih povoda. Da sam znao kako je  lepo biti otac, nikada ne bih želeo da budem vatrogasac, policajac, astronaut, vojnik. Da sam sve ovo znao, još kao dečak rekao bih: Kad porastem biću tata.  

Svaki trenutak je važan

Ovaj naslov nije moj. To je slogan koji prenosi ideju nacionalne kampanje Unicefa Srbije Prvih 1000 dana za ceo život” i inspiracija je za moju priču kojom se pridružujem kampanji. Kampanja poziva na svest o tome da rani razvoj počinje s prvim danom i da do treće godine deca nauče najviše. To je period u kojem je svaki trenutak dragocen i nenadoknadiv. Već tada deca formiraju osnovne navike i stavove, usvajaju rečnik i uče da vole život. Biti otac velika je privilegija i najvažnija uloga u životu muškarca. Ona traje od rođenja deteta pa sve dok smo prisutni na ovom svetu. I mnogo duže iako toga nismo uvek svesni. Trenuci provedeni s detetom čine nas boljim očevima i boljim ljudima, a naše odsustvo stvara praznine koje niko i nikada ne može popuniti. Deca koja su rasla uz posvećene očeve imaju sve izglede da budu zadovoljnija, uspešnija u školi i životu, u braku i roditeljstvu. Naše prisusvo u životu deteta danas zaloga je za njihovo srećnije sutra.


Ovo je bila priča o ulozi oca u ranom razvoju deteta iz mog ugla. Više o samoj kampanji pročitajte na

Коментари

Постави коментар

Популарни постови